KVIR/QUEER, šta je to? Da
li se KVIR odnosi samo na seksualnost?
Polne orijentacije se se kreću u okviru različitih formi na skali od od
isključive heteroseksualnosti, preko biseksualnosti, do iskjučive
homoseksualnosti. Danas postoji i naziv za osobe koje žive izvan normi
heteroseksualne patrijarhalne zajednice: kvir (queer).
Pojam je ranije u engleskom jeziku korišćen
kao pogrdan naziv za ne-heteroseksualne ljude, kao žargonski izraz sa homofobičnim prizvukom. Kasnije su ga LGBTTIQ osobe preuzele kako bi opisivale sebe. Termin je
dragocen zato što označava prkos i obuhvata različitost (ne samo gejeva i
lezbejki već i biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba) i
heteroseksualne osobe koje sebe vide ili žive svoj život van
hetero-patrijarhalnih normi. Teoretičarke ga koriste u izvornom obliku jer je pun konotacija koje je
danas nemoguće prevesti bez velikog skupa reči.
Reč
kvir se koristi za aktivizam i pokret, kao i za teorije koje propituju nametnute
patrijarhalne norme, tradiciju i običaje, a afirmišu ličnu kreativnost u
osmišljavanju sopstvene kulture, seksualnosti i životnih uslova (Jarić i
Radović: Rečnik rodne ravnopravnosti : queer: 90, 127-128).
Kvir kao tendencija nudi novu perspektivu na izgradnju identiteta,
prevazilaženjem postojećeg dualizma i podsećanjem na politički karakter
društvene konstrukcije pola i roda, u skladu sa Fukoovom teorijom. Kao
intelektualna struja kvir preispituje etiketiranje i polaže pravo na pluralitet
identiteta, odbijajući zatvaranje u jedan, insistirajući na stalnog
reorganizaciji kategorija i njihovoj poroznosti, fluidnosti. Zato kvir
identitet nije definisan onime što jeste, već promenama (Serž Šomije, prema
Roš: 2009, 88).
Izrastajući iz
feminističkih teorija koje su propitivale politiku identiteta – afroameričkog,
postkolonijalnog, radikalnog feminizma queer se opirao fiksiranju identiteta
kao nečeg što je čoveku dato. Identitet je individualni konstrukt na koji imaju
uticaj različiti faktori, ali je pre svega konstrukt, a ne prirodno stanje.
Usložnjavanje i umnožavanje identiteta vodi ka diversifikaciji rodnih uloga što
treba da dovede do smanjivanja društvene opresije nad pojedincima/pojedinkama. Queer
teorija propituje nametnute patrijarhalne norme, tradiciju, običaje, a afirmiše
lično kreiranje životnih uslova, kulture i vlastite seksualnosti. Za queer
osobe je bitno da ne postoji samorazumljiva, podrazumevajuća seksualnost i
slepo sleđenje društvenih pravila vezanih za seksualnost (Jarić i Radović:
Rečnik rodne ravnopravnosti : queer: 90, 127-128).
Нема коментара:
Постави коментар