U studijama roda je već poznato da su žene u Srbiji u manjem broju zatupljene kao vlasnice nekretnina, da redje započinju sopstveni posao u odnosu na muškarce (a i tada često posao u stvari vodi suprug, a ne ona), da su češće izdržavana lica, kao i da su manje plaćene od muškaraca za obavljanje istih poslova. Ove podatke možete dobiti i na sajtu Republičkog zavoda statistiku: http://webrzs.stat.gov.rs/WebSite/. Naravno, nisu plaćene za rad u kući, negu dece, starih i bolesnih, pošto se ovo "podrazumeva" kao obaveza koja je imanentna ženskom biću.
Podaci o poreskim obaveznicima poslednjih godina pokazuju i da je medju ljudima sa najvišim primanjima kod nas upola manje žena u odnosu na mušakrce:
Izvor: Blic
Da li ovo znači da su žene u Srbiji poslovno manje sposobne od muškaraca? Manje obrazovane, manje informisane? Da li je očigledno postojanje veoma uspešnih žena tek "izuzetak koji potvrdjuje pravilo"? Ili su, u konekstu uvoda u ovaj post, društvena grupa koja je generalno marginalizovana, vekovima pripremana za dužnosti majke i domaćice, i time uspešno potiskivana u privatnu sferu, ili bolje reći - držana u njoj. Dok Zakon garantuje rodnu ravnopravnost, mentalitet rodne neravnopravnosti se teško i sporo menja, a realne društvene okolnosti često ne prate zakone, pa time i osporavaju njihovo zaživljavanje (na primer, ženama je teže da dobiju preduzetnički kredit).
O ženama u poslovnom svetu Srbije možete pročitati i na portalu poslovnezene.org.rs, u tekstu preuzetom iz Dnevnika (Autor: S. Gluščević, 2013.):
Iako su kvalifikovanije, obrazovanije i, po uvreženom mišljenju
prodornije u biznisu, statistika, odnosno realnost ne idu u prilog
ženama u Srbiji. U znatno su nepovoljnijem materijalnom položaju od
muškaraca jer više njih ne može da nađe posao, a iz raznih razloga ga i
ne traži. U svakom slučaju, nijedan statistički pokazatelj niti procene
koje se tiču zaposlenosti i ekonomskog položaja ženama ne ide u prilog –
stopa nezaposlenosti među njima je veća, za isti posao žena kući nosi
kovertu za oko deset odsto tanju od muškarca…
Prema najnovijoj, juče objavljenoj Anketi o radnoj snazi aprilska
stopa nezaposlenosti je kod muškaraca bila 22,3 odsto, a kod žena 26,5
odsto. Razlika je još veća u stopi aktivnosti, koja je kod muškaraca
bila 55,6 odsto, a kod žena samo 38 odsto. Prema ranijim zvaničnim
podacima, žena suvlasnica ili vlasnica preduzeća u Srbiji ima 26 odsto,
što i ne odstupa mnogo od EU, gde ih 30 odsto ima svoje firme. Međutim,
naše preduzetnice ukazuju da ovaj podatak treba uzeti s rezervom jer se
mnoge pripadnice lepšeg pola kao vlasnice preduzeća vode samo na papiru,
a biznis i imetak je u rukama njihove jače polovine. Indikativan je i
podatak o održivosti firmi – godišnja stopa gašenja preduzeća je 47
odsto za ženski biznis, a oko 30 odsto za muški.
Statistika je zabeležila prosečnu zaradu zaposlenih kod pravnih lica,
u septembru 2012. godine, koja je, uključujući poreze i doprinose,
iznosila 60.080 dinara. Pritom su žene u proseku imale 56.765 dinara, a
muškarci 63.157 dinara. Beograđanke su zarađivale 66.779 dinara, dok su
njihovi sugrađani dobijali 77.575, a Vojvođanke su imale prosek od
54.334 dinara, za razliku od muškaraca zaposlenih u pokrajini, koji su
zarađivali 62.168 dinara
I u istraživačkom projektu ”Jaz između zarada žena i muškaraca”
saradnika Fondacije za razvoj ekonomske nauke (FREN) utvrđeno je da su
zaposlene žene u Srbiji kvalifikovanije, ali da i pored toga zarađuju
manje od muškaraca. Navedeno je da na svakih 100 dinara koje zaradi
prosečan zaposleni muškarac, prosečna žena zaradi 96,7 dinara.
Stručnjaci FREN-a zapažaju da su zaposlene žene u Srbiji kvalifikovanije
zbog slabe zaposlenosti niskokvalifikovanih žena – zaposlena je tek
svaka četvrta (naspram 44 odsto muškaraca sa niskim kvalifikacijama),
dok je među visokoobrazovanima zaposlen jednak procenat i žena i
muškaraca, 70 odsto. Srbija i zemlje u komšiluku ovde se razlikuju od
razvijenih zemalja u kojima žene takođe zarađuju manje, ali su im zato i
lošije radne karakteristike, odnosno kvalifikacije. Stoga FREN u
pomenutoj studiji ukazuje na to da jaz između zarada muškaraca i žena u
Srbiji od 3,3 odsto valja posmatrati s aspekta radnih karakteristika, a u
tom slučaju dobiće se znatno nepovoljniji odnos. Razlika u platama
skače na čak 11 odsto ako se uzme u obzir činjenica da profil zaposlenih
žena nije isti kao profil zaposlenih muškaraca.
Drugim rečima, žene sa jednakim nivoom obrazovanja, radnim iskustvom,
na istom radnom mestu zarade u proseku za 11 odsto manje od muškaraca u
Srbiji.
– Nije teško objasniti zašto je tako. Žene u Srbiji su, naime, na
manje plaćenim radnim mestima, a rade poslove koje znaju i mogu da
obavljaju na najvišem profesionalnom nivou. Činjenica je da teže da
napreduju u karijeri.
Drugi razlog za tako nepovoljan odnos u zaradama je što zbog obaveza u
kući žene manje mogu da putuju, da se bave bilo čime što se nagrađuje
pored osnovne plate u preduzeću. Često su lišene nadoknada koje
zaposleni dobijaju, bilo kroz dnevnice, bilo kroz bonuse… A istina je i
da im se manje nudi jer je pretpostavka i predrasuda da one to neće ni
prihvatiti – kaže za „Dnevnik” potpredsednica Udruženja poslovnih žena
Srbije Olivera Popović.
Osvrćući se na podatke o broju firmi u koje su ženskim rukama u
Srbiji, ona objašnjava da u zvaničnih 26 odsto ulazi i procenat
suvlasništva gde žene nisu i menadžerke. Ako su ujedno i menadžerke i
vlasnice ili suvlasnice firme, onda je to oko 17 odsto, jer ima
fiktivnih ženskih vlasništva, odnosno slučajeva da se firma samo vodi na
njima, veli naša sagovornica. To što u gašenju preduzeća žene u Srbiji,
pak, prednjače, Olivera Popović objašnjava tezom da su one spremnije na
sve izazove, pa i da zatvaraju i otvaraju firme, pokušavaju da rade
nešto drugo.
– Ženska preduzeća u svakom slučaju teže uspevaju zbog otežanih
uslova koje žene imaju, počevši od toga da ne mogu lako da dobiju
kredite, nemaju koleterale koje mogu da založe i ne mogu da održe
biznise – kaže naša sagovornica, koja, inače, ne vidi bilo kakav
napredak u izjednačavanju položaja zaposlenih žena i muškaraca u Srbiji.
– Naprotiv, u odnosu na desetak godina ranije idemo i korak unazad,
naročito u odnosu plata žena i muškaraca.
Navedimo i podatak iz studije FREN-a da je platni jaz u javnom
sektoru 7,5 odsto, a privatnom 11 odsto. Najizraženiji je onaj na vrhu
distribucije zarada u privatnom sektoru, gde su zarade žena 14 odsto
niže od zarada muškaraca.