28. 3. 2016.

O različitim nagradama u ženskom i muškom tenisu



Rejmond Mur, direktor teniskog turnira u Indijan Velsu podneo je ostavku u martu, nakon izjave da se teniserke "šlepaju" na račun tenisera, i da bi on, “da je teniserka, svako veče klečao na kolenima i zahvaljivao Bogu što su rođeni Rodžer Federer i Rafael Nadal, pošto su oni nosioci tenisa", a nagradni fondovi su takoreći izjednačeni za teniserke i tenmisere. Na to je dodao i opasku o atraktivnosti pojedinih teniserki, što se da protumačiti kao seksizam.
Novak Djoković je se ogradio od ovakvog stava izjavom da bi nagrade za ženski i muški tenis trebalo da budu jednake sledećim rečima: “Žene zaslužuju poštovanje i divljenje za ono što rade. Znate, priča o jednakim nagradnim fondovima (za muškarce i žene) je glavna tema u svetu tenisa u poslednjih sedam, osam godina. Bio sam i ja deo tog procesa, tako da znam koliko snage i energije VTA, i svi zastupnici ideje o istim nagradnim fondovima, ulažu da dostignu to. Aplaudiram im na tome. Iskreno, aplaudiram. Bore se za ono što zaslužuju".
Medutim, onda je naglasio da je muški tenis gledaniji, pa stoga teniseri možda dobijaju veće nagrade od teniserki: "Sa druge strane, mislim da naš muški svet tenisa, ATP svet, treba da se bori za još više, jer statistike pokazuju da imamo sve više gledalaca na muškim teniskim mečevima. Mislim da je to, razumete, jedan od razloga zbog kojih bi možda mi mogli da dobijemo više novca. Ali, ponavljam, znate i sami, ne možemo mi da se žalimo jer već imamo ogromne nagradne fondove u muškom tenisu”. Dodao je i: “Dokle god postoje podaci, statitstika, i sve te informacije o tome ko privlači više pažnje, gledalaca, ko proda više karata i stvari poput toga, na osnovu toga treba napraviti fer podelu.” Dakle, ako bi se dogodilo da u jednom trenutku ženski tenis privuče više gledalaca, Novak smatra da bi teniserke trebalo da dobiju veće nagrade od tenisera.
Medjutim, zbog ovakvih izjava je usledila bura negodovanja. Kris Evert, 18-struka grand slem šampionka, složila se da je ovo “zlatna era muškog tenisa", ali je istakla da su teniserke napornije radile i borile se jače za uspeh.
"Za mene je to bilo razočaravajuće, da imam sina i ćerku koji igraju tenis, ne bih mogla da kažem kako dečak zaslužuje više zato što je muško. Ako su oboje počeli sa tri godine, volela bih da oboje zarade isto. Ja imam reket u rukama od druge godine i bilo bi šokantno da kažem kako ćerka zaslužuje više. Novak ima pravo na svoje mišljenje, ali da ima ćerku, morao bi da porazgovara sa njom i kaže joj kako dečak zaslužuje više samo zato što je dečak", bila je oštra Serena Vilijams, a Endi Marej stao je uz nju:
"Ako Serena igra na Centralnom terenu, a imate muški meč sa Stahovskim, ljudi će doći da gledaju Serenu. Navijači prate ženski tenis, situacija se menja u zavisnosti od toga kakvi su mečevi u pitanju. Muški tenis je imao sreću u poslednjih 10-ak godina sa ovakvim igračima i rivalstvima koja su stvorena. To je velika stvar, ali ceo sport može da profitira iz toga, ne samo nadmetanje u muškoj konkurenciji", rekao je Marej, i dodao:
Rut Holdavej, izvršna direktorka britanske organizacije "Žene u sportu", rekla za BBC sledeće: "Komentari Mura i Đokovića su izuzetno uvredljivi. Đoković greši. Sportistkinje ne smeju da se posmatraju kao manje vredne od svojih muških kolega".
Na to se nadovezala i Katrina Adams, predsednica američke Teniske asocijacije: "Nema mesta u sportu za zastarele, sekstističke, neinformisane ideologije. Komentari koji su juče izneti uopšte ne predstavljaju stavove većine u svetu tenisa".
Ipak, čini se da je dopisnica BBC-a Viktorija Uvonkunda, uvidela u čemu je utemeljen problem i obratila se Djokoviću: "Ne, dečače. Kada bi ženski tenis imao istu priliku da bude na TV-u u udarnim terminima, gledanost bi porasla". Ona je shvatila da je razika u visini nagradnih fondova sama po sebi indikator podcenjivanja žena i njihovog rada, ali da su žene marginalizovane i biranjem termina za njihove mečeve, koji su nepovoljniji za gledanost od muških, da bi se kasnije iz veće gledanosti izvodio razlog za veće fondove namenjene muškarcima.
Usledio je promišljen politički potez. Djoković na društvenim mrežama koriguje svoj stav u kome povezuje gledanost muških i ženskih mečeva sa različitom novnačom naknadom u sledeću izjavu, objašnjavajući prethodnu adrenalinom i euforijom posle pobede: “Kao što sigurno znate, veoma mi je stalo do toga da se profesionalni tenis dalje razvija i kad to kažem u glavi su mi interesi svih igrača. Zbog tenisa sam ovo što jesam danas i osetio sam potrebu da iskažem svoj stav o poštenijoj i boljoj distribuciji nagradnog fonda među svim igračima - teniserkama i teniserima. Zajedno treba da se borimo za bolje uslove za sve igrače. Poslednje što sam imao na umu je da se moj stav pretvori u borbu polova i priču o razlikama u nagradama, jer je moj stav da svi teniseri i teniserke treba da budu ravnopravno nagrađeni za svoju igru i napore koje ulažu.” (Celu je možete pročitati na njegovom Face Book profilu https://www.facebook.com/notes/novak-djokovic/better-game-for-all/1104463359606514. )
Takodje, on iskazuje poštovanje prema ženama, uključujući i Jelenu Genčić, koja ga je trenirala: “Ne, ne bih bio (to što je postao, bez treninga sa Jelenom). To je ono... nemojte da me shvatate pogrešno. Kao što sam rekao, imam neverovatano poštovanje za sve što žene u svetu sporta rade i ostvaruju. Tome u prilog ide i činjenica kroz šta sve one prolaze sa svojim telom, a njihova tela su drugačija od muških. One prolaze kroz mnoge stvari kroz koje mi ne moramo. Znate i sami, hormoni i tako to, ne moramo da idemo u detalje. Dame će znati o čemu pričam. Ali, one upravo i zaslužuju divljenje i poštovanje za to što su uspele da se bore na tako visokom nivou. Mnoge od njih su žrtovovale deo svog života, neke porodične odluke koje imaju veze sa telom, da bi igrale tenis ili neki drugi profesionalni sport. I, ja to cenim. Imao sam ženu za trenera, a to je bio ogroman deo moje teniske karijere “. 
Korišćeni izvori:

26. 3. 2016.

Koliko Vredi rad žena?

Izvor:
Politika

Плате падају у професијама које „преплаве” жене

Чак и у сектору здравства и социјалне заштите, у коме у Србији жене чине већину запослених, њихове плате у просеку су мање за 15.463 динара у односу на зараду мушкарца са истим квалификацијама.
д 30 најплаћенијих послова у САД, у 26 су бројнији мушкарци. Важи и обрнуто – од 30 ниско плаћених послова, у 21 доминирају жене, показује најновија анализа америчког Министарства рада. Просечни недељни новац у занимањима у којима доминирају мушкарци износи 962 долара и већа је него у професијама у којима већину запослених чине жене. Чак и када се мушкарци и жене баве пословима за које је потребан сличан ниво образовања, способности, одговорности, постоји јаз у зарадама. Примера ради, мушкарци који су менаџери у области информационих технологија плаћени су 27 одсто више од жена које су менаџерке људских ресурса. Домари зарађују за петину више од чистачица и собарица.
Истраживање Клаудије Голдин, професора економије на Универзитету Харвард показало је да цена рада у некој професији пада када жене постану већинска радна снага у њој. То се десило са занимањем дизајнера – када су жене “преплавиле” ову професију посао дизајнера постао је плаћен 34 одсто мање. Биолозима је  за 18 процената када су у лабораторије ушле жене, а зарада домара смањена је за петину када су и жене постале кућепазитељи. Најновије економске студије са оне стране Атлантика упозоравају да платни јаз између жена и мушкараца износи чак 20 одсто – наравно у корист мушкарца. Јаз у зарадама постоји чак и у оквиру исте професије. Примера ради, лекарка зарађује 71 проценат плате мушког лекара, а жена адвокат 82 одсто плате свог колеге. Студија Универзитета у Индијани, спроведена на узорку од 1.080 новинара, показала је да жене годишње зарађују 5.000 долара мање него мушкарци – просечна годишња плата новинарки у Америци је 44.342 долара, а то је 83 одсто плате новинара.
Јаз у зарадама између жена и мушкараца у Србији износи 11 одсто. То значи да би жена морала да ради 40 дана више да би зарадила исту годишњу плату као мушкарац са истим карактеристикама на тржишту рада. Подаци изведени из истраживања Министарства за рад, запошљавање, борачка и социјална питања под називом „Родна равноправност у Србији 2014. године“ јасно говоре да жене чине већинску радну снагу у не сувише плаћеним занимањима – у сектору здравствене и социјалне заштите ради чак 79 одсто жена, а у области образовања 73 одсто. Мушкарци чине више од 70 одсто запослених у сектору саобраћаја, грађевинарства и рударства, док је у руководиоцима, менаџерима и функционерима две трећине мушкараца.
Подаци Републичког завода за статистику који су публиковани у књизи „Жене и мушкарци у Србији 2014. године“ сведоче да су жене, готово у свим секторима, мање плаћене од мушкараца за исти посао. Највећа разлика је у финансијским сектору и делатностима осигурања – просечна плата жена износи 91.144, а мушкарца – 120.518 динара. Чак и у сектору здравства и социјалне заштите, у којој жене чине већину запослених, њихове плате у просеку су мање за 15.463 динара у односу на зараду мушкарца са истим квалификацијама. У сектору трговине платни јаз износи око 20.000 динара – на штету жена.
Др Зорица Мршевић са Института друштвених наука, која важи за доброг познаваоца родно сензитивног законодавства, каже да се и плата и углед професије смањује када у њу уђу жене.
„Прадеда мог деде био је учитељ који је добијао плату у злату, јер је ишао у пограничне области Србије и подучавао српски језик и културу. Данас су учитељице плаћене мање од републичког просека и још их бије глас да у просвету одлазе најгори ђаци”, илуструје наша саговорнца и открива историјске узроке јаза у зарадама између жена и мушкараца:
“За време Првог и Другог светског рата, жене су замениле мушкарце у свим гранама индустрије и саобраћаја – када су мушкарци отишли на фронт, жене су ушле у фабрике. Када су се мушкарци вратили из рата, од жена се очекивало да се врате у кућу. Пошто многе то нису хтеле, један од начина да се “изгурају” из фабрика и врате у незапосленост и кућу биле су управо ниже плате од оних које мушкарци добијају на истим радним местима. Образложење је било да су женске плате само допуна породичним буџетима и да жене нису довољно стручне за мушке послове. Тај став да је женина плата додатни а не главни извор прихода у породици задржао се до данас и то се најбоље види по висини зараде”, закључује др Зорица Мршевић.